U poslednje vreme dobijam sve više pitanja oko mikrofona. “Koji mi mikrofon treba?”, “Koji je univerzalan za sve namene?”, “Šta da kupim od mikrofna?” su samo neka od postavljenih, a odgovor nije ni malo jednostavan. Obećavam da ću napisati jedan detaljan vodič iz korisničkog ugla, sa nekim primerima, a sada želim da vam predstavim nešto što sam verovatno prvi u Srbiji imao prilike da testiram, Rode Wireless Go. Kod nas se u prodaji očekuje krajem proleća, a ukoliko ne želite da čitate ceo test (opet iz korisničkog ugla), evo zaključka odmah na početku:

Rode Wireless Go je verovatno najbolja stvar koju trenutno možete da kupite ukoliko se bavite snimanjem videa, a potreban vam je kvalitetan zvuk glasa. Sa svojom maloprodajnom cenom (očekujem da će biti oko 250€ u Srbiji) je usamljen na prvoj poziciji bežičnih sistema po kriterijumu odnos cene i kvaliteta.

Prednosti:

Nestvarno mali sistem

Do 70 metara dometa (u testovima na otvorenom sam išao i do 90m, nije bilo prekida)

Ugrađena baterija koja ima autonomiju 7 sati

Može da radi i kada je povezan na eksternu bateriju (puni se preko USB-C priključka)

U dva klika je spreman za rad

Štipaljke su “mount” za hot shoe, lako se risiver stavi na kameru

Ugrađen mikrofon iznenađujućeg kvaliteta

Windshield (“kapica” za vetar) zaista ima funkciju

Mogućnost povezivanja bubice (lavalier mikrofona)

Fabrička garancija dve godine (preko Rode sajta)

Displej pokazuje nivo baterije i nivo ulaznog signala

Nestvarno mali sistem

Mane:

Ugrađena baterija, odnosno nemogućnost zamene iste – pitam se šta će biti kada baterije izgube svoj kapacitet

Ugrađen mikrofon ne daje zvuk visokog kvaliteta, u klasi sa mnogo skupljim profesionalnim sistemima. Ukoliko vam je potreban takav zvuk, dodatni trošak je “bubica” (moj izbor bi tu uvek bio Sennheiser)

Nemogućnost kombinovanja sistema – jedan transmiter i jedan risiver su komplet. Ne postoji mogućnost da povežete dva odašiljača na jedan risiver. U testu ćete imati rešenje i za to.

Lako se izgubi zbog svoje veličine

“Priključak” za windshield nije najsrećnije urađen, lako možete da ga izgubite, a proizvođač je obećao update, šta god to značilo. Verujem da će se to odnositi samo na nove kupce.

Nema priključak za slušalice, za monitoring (u testu ću objasniti zašto je to minorna mana)

Test iz korisničkog ugla

Rode Wireless Go je verovatno najmanji bežični sistem koji je dostupan na tržištu, i bez sumnje, daje najbolji odnos cene i kvaliteta. Namenjen je svima koji se bave video produkcijom, a žele kvalitetniji zvuk glasa u snimku, slobodu kretanja bez kablova i daje mogućnost nadogradnje u vidu dodavanja još kvalitetnijeg mikrofona. Kao što sam obećao, tehničke specifikacije neću pisati, toga imate na internetu, pisaću o korisničkom iskustvu, s obzirom na to da sistem posedujem već dovoljno vremena, i upoznat sam sa svim prednostima i manama.

Wireless Go sistem stiže u malom pakovanju, sa taman toliko opreme, koliko će vam trebati u radu. Odmah po otvaranju, iznenadiće vas koliko su mali transmiter i risiver. Fabrički su povezani, tako da nemate problema oko međusobnog pronalaženja. Pored pomenutih elemenata, u kutiji se nalaze dva USB/USB-C kabla, koja služe za punjenje, TRS kablić za povezivanje sa kamerom (ili nekim drugim snimačem, miksetom, telefonom…), dva windshield-a (svaka čast za ovo, Rode), i torbica za nošenje. Uputstvo za upotrebu je toliko komplikovano, da je odštampano u par sličica na samom pakovanju. A budimo realni, ko još čita uputstva za upotrebu?

Sam izgled transmitera i risivera je minimalistički. Transmiter na svojoj zadnjoj strani ima štipaljku/zakačaljku, zovite je kako god hoćete, i služi da ga zakačite na kragnu, džep, majicu,… Na desnoj strani je USB-C priključak za punjenje, na gornjoj su led diode za punjenje baterije i link sa risiverom, 3.5mm priključak za mikrofon i na samoj sredini gornje strane, nalazi se integrisan mikrofon. Sa leve strane nema ničega, a na donjoj strani se nalazi dugme za uključivanje i isključivanje. Na prednjoj strani je logo proizvođača i površina koja fantastično uzima otiske prstiju.

Risiver sa zadnje strane ima identičnu zakačaljku, koja je po dimenzijama optimalna za hot shoe na kameri. Na prednjoj strani je logo proizvođača i displej sa osnovnim opcijama koje su potrebne za rad – jačina signala, audio nivoi i kapacitet baterije za oba modula. Na gornjoj (ili donjoj, u zavisnosti od toga kako posmatrate) strani je dugme za povezivanje sa transmiterom i dugme koje služi za kontrolu jačine ulaznig signala. Ima 3 predefinisane pozicije (0, -6 i -12dB) U realnoj upotrebi, najčešće ćete koristiti -6dB, kako u zatvorenom, tako i na otvorenom prostoru. Na desnoj (ili levoj) strani se nalazi audio out (3.5mm TRS konekcija) i USB-C priključak za punjač. Leva (ili ona druga leva) strana je prazna. Na donjoj strani je power dugme.

Sistem, očekivano, radi na 2.4GHz (ovo pišem zato što većina potrošačke tehnike radi na toj frekvenciji), povezuje se automatski, i ono što je još bitnije, automatski menja frekvencije u slučaju da je prisutno neko ometanje. Proizvođač garantuje da možete do 8 kompleta imati na istoj lokaciji, i da će neće “sudarati”. To je što kažu, meni ostaje da im verujem – do sada nisu lagali ništa.

Testirao sam ga u svim mogućim uslovima, u zatvorenom, na otvorenom. Na momente sam i zaboravio da sam “ozvučen”. Ne znam da li sam pomenuo da je nestvarno mali i lagan, negde sam pročitao da je 30ak grama po modulu. Taster za povezivanje nisam ni jednom do sada morao da koristim, jer su se transmiter i risiver sigurno preko 100x do sada automatski “prepoznali”.

Prvi test koji sam napravio, bio je sa mobilnim telefonom. Za ovakav test, potrebna je minimalna dodatna oprema. Ukoliko imate telefon sa 3.5mm priključkom, najverovatnije je reč o TRRS priključku (ima 3 crne linije na samom konektoru, jer preko njega idu mikrofon i zvuk), te će vam u tom slučaju biti potreban adapter TRS na TRRS (Rode ima pomenuti adapter, a recimo, Hama proizvodi nešto što je jeftinije, a daje isto rešenje – sa jedne strane trrs, a sa druge dva trs priključka, jedan za slušalice, drugi za mikrofon – ukoliko tu priključite Rode Wireless Go, radiće perfektno). Ukoliko imate iPhone novije generacije, nemate TRRS priključak, ali Apple daje Lightning/TRRS adapter, pa koristeći njega, možete priključiti drugi, o kom sam upravo pisao. Većina sagovornika neće primetiti razliku, što je uslovljeno kvalitetom telefonskih linija, ali zato ako uključite neku aplikaciju koja snima zvuk, razlika između mikrofona na telefonu i Wireless Go je veoma primetna. Dobijate snimak sa kojim možete veoma lepo da manipulišete. Ovo pišem zbog sve većeg interesovanja za podkaste. Prilikom snimanja intervjua na terenu, jako je teško ozvučiti sagovornika koji nema iskustva u pričanju u mikrofon. Mnogi se pomeraju, vrte,…a sve to utiče na kvalitet snimka. Ovako, nemate ograničenja u dužini kabla, ne morate “loviti” mikrofonom svaki pokret sagovornika, dovoljno je da mu zakačite transmiter, i ozvučen je kako treba. Tako možete u neformalnoj šetnji snimiti super intervju, a sagovornik će, zbog mase i veličine transmitera, vrlo brzo zaboraviti da je ozvučen, te će se brže opustiti.

Sledeći test, bio je povezivanje direktno na kompjuter. Ni tu nije razočarao – mikrofon je odličan, čak možda i preosetljiv, i lako “pokupi” i prostoriju. Ovo ne možete da izbegnete, čak i ako stavite windshield (koji poboljšava rezultate), pa ukoliko želite savršen snimak, moraćete da koristite “bubicu”. Nemojte me shvatiti pogrešno, zvuk koji i ovako dobijete, bolji je od svih ugrađenih mikrofona na kamerama, pa ukoliko soba ili hala nemaju ogroman eho/reverb, snimak je i više nego upotrebljiv, mnogima će zvučati “profi”. Ipak dolazim iz radijskog sveta, pa sam možda i malo veće zanovetalo po pitanju zvuka.

Na kraju, test koji sam napravio kao poslednji, je bio upravo onaj za šta je sistem i namenjen: vlogerima, podkasterima i entuzijastima u video produkciji. Wireless Go sam priključio na dSLR i mirrorless kameru. Mnogi fotoaparati koji se danas koriste u pomenute svrhe, kao mikrofonski ulaz imaju ženski 3.5mm stereo priključak. Mikrofoni koji se ugrađuju u te kamere su, po nekom pravilu, dosta lošijeg kvaliteta, i “skupljaju” sve – i šta treba i šta ne treba. O zvuku na video snimcima retko ko vodi računa, a zapravo, zvuk je nešto što gledaoci nikada neće reći “U, očajan ti je zvuk”, ali zato kada gledaju video koji ima odličan zvuk, to im prija. Dobar zvuk i dobar mikrofon je teško pronaći. Obećavam, jednom prilikom ću vam pisati o mikrofonima detaljno.

Wireless Go risiver idealno staje na vrh kamere, štipaljka koju ima je u dimenzijama hot shoe priključka, pa je u nekim slučajevima super da tu stoji. Uzimajući u obzir masu risivera, čak i da visi na kablu, neće biti problem. U zatvorenom prostoru, sistem nije ni jednom ispao sa snimka, nije bilo problema sa konekcijom, čak ni sa bežičnim slanjem slike i zvuka dalje (sistem koji isto radi na 2.4GHz). Sve je radilo kako treba. Neke jeftinije kamere koje se masovno koriste za vlogove, podkaste i generalno, za snimanje nekih intervjua, nemaju mogućnost monitoringa zvuka (ne postoji mogućnost da priključite slušalice), a postoje i one koje imaju mogućnost snimanja odlične slike, ali nemaju ni audio input ni audio monitoring. Za one prve, bilo bi sjajno da nam je proizvođač omogućio još jedan port na risiveru za slušalice (nije velika mana, ali bi bilo sjajno da su to predvideli). Za druge, neminovnost je eksterni snimač zvuka, pa u post produkciji da se radi sinhronizacija slike i zvuka. Jedna od (jeftinih) mogućnosti je mobilni telefon, a druga, kvalitetnija je veoma popularni Zoom H1 (više se ne proizvodi, ali je moguće pronaći ga) i Zoom H1n (noviji model, oko 100€ mu je cena). Sa ovim snimačima ćete imati mogućnost i monitoringa i kvalitetnog snimka, a daljim “budženjem”, možete proširiti sistem i na dva bežična sistema (mi smo poznati da radimo kvalitetno sa štapom i kanapom – kome je potreban savet kako da napravi taj sistem, neka se javi preko kontakt forme, ili neka ostavi komentar).

Još jednom oko dometa – proizvođač je deklarisao sistem na 70m dok postoji optička vidljivost između transmitera i risivera. To mogu da potvrdim, čak sam uspeo sigurno mnogo više od toga (subjektivno 90m), dok su se videli. Ukoliko je na transmiter priključen lavalier mikrofon (bubica), nekako je logično da se on stavi u džep. To smanjuje domet, pa ne možemo pričati o 70m, ali zaista se postavlja pitanje da li vam u realnom radu treba više od 10m. Kvalitet zvuka sa ovim sistemom prevazilazi većinu shotgun mikrofona (usmerenih pecaljki) koji se mogu nabaviti na našem tržištu, pogotovu kada ih koristite na otvorenom. Ovo je za jednu osobu bolje rešenje, ali ako imate dvoje, troje ili više ljudi na snimku, tu je ipak shotgun jeftinije rešenje.

Ukratko, umesto zaključka:

Ovo nije tzv. broadcast (profesionalan) uređaj, niti je zamišljen da bude za te namene, ali kvalitet i mogućnosti koji pruža je veoma blizu toga. Uzimajući u obzir cenovni rang, proizvođač je to usmerio ka naprednijim amaterima, poluprofesionalcima, ali uopšte ne sumnjam da će se Wireless Go naći i u džepovima mnogih profesionalaca.

Kao i uvek, slobodno ostavite neki kometnar ili pitanje, rado ću vam odgovoriti.