Pisao sam nedavno o tome da je radio kao industrija (prvenstveno mislim na stanice u našem regionu) na raskrsnici – ili će otići u propast, ili će biti spreman za pobede i novi procvat. Dok su mnoge stanice u svetu beležile rast prodaje, kod nas je stagnacija. Slušanost zbog korone ne prati taj trend, odnosno, korona je poremetila ceo svet. Sve stanice su se pomirile sa činjenicom da je slušanost manja.

Radio kao industrija mora da privuče nove slušaoce, i klijente (oglašivače). Rešenje sam ponudio u pomenutom tekstu (možete ga pročitati ovde), a ovde ćemo malo detaljnije o rešenjima i prevazilaženju udaraca koji nisu ni malo prijatni, odnosno, ovde ćemo pričati o autorima, voditeljima i smenama.

U današnjem, „formatiranom“ radijskom svetu, postoje dve vrste voditelja: „polivači“ programa i autori. Ovi drugi su skoro pa nestali, a videli smo da je njihovo prisustvo u programu ključno za opstanak. Polivači programa su uvek postojali i uvek će postojati, i sasvim je ok da radio stanice imaju takve ljude. Problem (po njih) je što su lako zamenljivi. Oni koji su bezlični, ispunjavaju svoje radne kvote, biće zamenjeni prvom prilikom, odnosno, kada se pojavi neko ko je menadžmentu isplativiji.

Dobar polivač, vredan radnik će uvek imati svoje mesto u radiju. Oni su tu da radio ne bude samo sirova plejlista sa nekoliko džinglova.

Međutim, pravi voditelj, koji ima svoj stav, ličnost, koji gradi autorski pečat se izuzetno teško nalazi. Još teže i duže „pravi“, ako imamo samo početnika sa talentom. Da ne bude zabune, teško da bih i ja kao programski direktor odmah pustio nekog da radi šta god želi, koliko god ta osoba bila sjajna, jer bi to bilo pogubno po radio stanicu kojom upravljam.

Dakle, autorstvo i ličnost nemaju nikakve veze sa „formatom“. Nemaju nikakve veze sa time koliko će muzike imati tokom jednog sata. Autorstvo se gradi izuzetno dugo, kao i svaka duga veza. Slušaoci moraju da upoznaju voditelja, a količina govora tokom jednog sata raste kako raste i taj voditelj, zajedno sa njegovim uticajem.

Koja je razlika između polivača i autora?

Polivač se ne pojavljuje u programu često, potpuno je nebitno da li će se uključiti nakon 10 ili 15 minuta, da najavi novu pesmu, info blok ili tačno vreme ili se uključi pre reklama da podseti slušaoce da ne promene radio stanicu.

Autor mora da ima i talenta i želju za radom. On/ona će jedva čekati da se uključi i kaže nešto smisleno, da se upozna sa slušaocima, i koristiće svaku priliku da se predstavi na sebi svojstven način, ubaci neki lični pečat, gradeći svoj brend (ili kako mnogi zovu, show). On (ili ona) će biti stalno tu, čak i kada fizički nije i studiju, i naći će način da ne smanji broj pesama, već da se dokaže i nametne u onoliko prostora koliko mu je urednik dodelio. Ubedljiv je. Dobar urednik ili osoba koja je odgovorna za program će to prepoznati, i pokazaće strpljenje i usmeriće autora na pravi način.

Smena i show se razlikuju po tome što je smena dosta preproducirana, nema prostora da se voditelj uključi češće (npr. umesto produciranog elementa, džingla), programiranje te smene se prepozna nakon prvog slušanja (kalup od kog se ne odustaje, kod nas poznatije kao „format“), dok je kod autorskog dela svaki sekunda u svojstvu zabave slušalaca.

Dobar umetnik će napraviti remek delo bez obzira na to kolika mu je radna površina. To važi i na radiju: autoru je dovoljno 30 sekundi da pokaže majstoriju. Dovoljno je i 5-10 sekundi intro dela neke pesme. „Format me ograničava da napravim show“ je izgovor, i ništa više. Format nije ograničenje, format za autora podrazumeva veliku količinu pripreme.

Voditelj koji pravi razliku će biti glavni razlog zašto će slušaoci (uz pažljivo biranu muziku – nikada nemojte zaboraviti važnost muzike, koliko god striming servisi uzeli primat na tom polju) uključiti neku radio stanicu. Setimo se samo izuzetno čitane analize „Debilizacije radija“. Možete je pročitati ovde.

Naravno, nije sve na voditelju (autoru). Dobar show je timski proizvod, u kom je autor centralna figura (kapiten). Radio koji želi da razvije show, mora da investira u autora kako on raste. Vremenom može da dobije producenta, drugog voditelja (sidekick), promocije tog programskog segmenta i sl. Mnoge stanice padaju u zamku, pa promovišu jutarnji program (zbog sponzorstava) kao show. Postoji još bezbroj zamki u koje upadaju vlasnici (menadžeri) stanica, a glavne su: strah od rizika, investiranje u pogrešne ljude (očekuju od polivača da prave show), kao i odustvo strpljenja, ulaganja i razvoja showa.

Razvoj show-a, odnosno trening voditelja može da radi samo osoba koja ima dovoljno strpljenja, iskustva i viziju kako show treba da izgleda. To može biti urednik, programski direktor ili konsultant. Bilo ko od njih mora imati iskustva u proizvodnji takvog programa.

Umesto zaključka:

Vlasnici/menadžeri/urednici, razmislite da li želite show i kako ćete zadržati slušaoce. Pročitajte „Radio u zemlji čuda“ ovde. Razmislite kako ćete privući pažnju slušalaca kada imate ograničene kanale promocije. Uđite u Ligu Šampiona, nemojte se boriti za opstanak.

Ukoliko mislite da su smene dovoljne za radio, razmislite o promeni radnog mesta.

Voditelji, počnite da razmišljate kako možete da budete bolji, šta je to što biste vi lično izmenili u svojoj smeni. Počnite da radite aircheck-ove sa onima koji znaju to da rade.

Ukoliko vam je potrebna pomoć, javite mi se mailom, preko kontakt stranice, ili ostavite komentar ispod.

 

O problemu međusobnog urušavanja, nelojalne konkurencije i „lova u mutnom“ koji je karakterističan za naše podneblje ćemo diskutovati nekom drugom prilikom. Ovo je takođe veliki, gorući problem za radijsku industriju u regionu.