Dragi radijski Voditelju/Voditeljko,

Ovo ti ne pišem kao Uroš Bogdanović koji radi obuku i trening voditelja, već kao Uroš Bogdanović, tvoj Slušalac. Verujem da ćeš moje pismo prihvatiti baš onako kako ti se obraćam – lično. Nekada sam i sam bio Voditelj, i znam koliko je tvoj posao težak, zahtevan i stresan. Srećom po mene, danas sam Slušalac. Tvoj posao je, kao što sam rekao, izuzetno naporan, jer svaki dan moraš da me zabaviš, da me informišeš, da mi puštaš muziku, da se “igraš” sa mojim emocijama…bez obzira na to šta ti se dešava “iza scene”.

 

Znam da sve ovo što ću ti napisati znaš, ali imam potrebu da ti napišem, jer znam da želiš da se još bolje osećam kada te slušam, i hvala ti na tome!

 

Ja sam jedan od ko zna koliko miliona tvojih slušalaca. Ali, ti znaš da sam jedinstven. Znaš da radio slušam pasivno. Uglavnom dok radim nešto drugo. Međutim, tebe slušam zato što mislim da te poznajem. Ma, poznajem te odlično i nekako te doživljavam lično. Tu intimnost nemam sa licima sa televizije. Ti si uz mene gde god da krenem. Samo smo Ti i ja. I znam da se meni obraćaš, čak i kada nisam sam u kolima ili na poslu. Ti se obraćaš meni. Imamo neku nevidljivu vezu. To je jedinstveno. Znam da to imaš negde u glavi, svaki put kada mi se obratiš. Ne kažeš “Zdravo svima vama koji ste se sada uključili u program”, već mi kažeš “Zdravo”. Ubio bi te urednik da mi kažeš “Zdravo Uroše”, ali to “Uroše” osetim. Meni je bilo upućeno, znam. Nisi “u studiju radija” na kom radiš, već si moj suvozač, kolega/koleginica na poslu za susednim stolom…zato volim tvoj normalan rečnik, koji je kao kada pričam sa najboljim prijateljem. Tu si.

Znaš odlično da me pažnja ne drži i sve manje imam strpljenja. E baš zato se družim sa tobom svaki dan. Umeš da kupiš moju pažnju kada je to potrebno. Nikada mi ne kažeš da ćeš mi rezultat utakmice koju sam propustio reći za 5 minuta. Kažeš mi odmah. Ali volim kada me držiš u neizvesnosti. Znam da se trudiš da napraviš jedinstven i super sadržaj, pa da me “vozaš” kada ćeš to što spremiš da mi serviraš. Nisi deo ozloglašenog radijskig klana “reći ću vam za 5-10 minuta, posle tri pesme”. Zamisli da preteruješ sa tim “tizerima” u svakodnevnom životu, pa da kažeš gostima koji ti stoje na vratima “Baš sjajno što ste došli, jakne ću vam prdržati za 5 minuta, samo da odem do WC. Do tada, pogledajte moje fantastično predsoblje”. Ne, ti to ne radiš, i zato volim da se družim sa tobom svaki dan.

Volim način na koji pričamo o muzici. Znam odlično da je na tvojoj stanici najbolja muzika, zato je i slušam. Hvala ti što ne podvlačiš na kraju pesme da je to sjajna stvar i što ne lupetaš nepotrebne brojke kada je snimljena, koliko sekundi traje, koliko kalorija je izgubio Fredi Merkjuri dok je snimao Bohemian Rhapsody. Posebno želim da ti se zahvalim što sam se zahvaljujući tebi setio svog detinjstva i crvenog vokmena koji sam dobio od tate i mame, a na kom sam slušao Bajagu i Instruktore. Istog dana sam potražio taj vokmen, i zamisli – još uvek radi! Ludilo. Sviđa mi se posebno što imam utisak da osetiš muziku. Nikada te nisam čuo da skrnaviš pesmu tako što ćeš “odseći” kraj, ili pričati preko pevača…nekako si mi sastavni deo svake pesme. Nisam čuo nikog da se sa toliko poštovanja ophodi prema muzici, svaka čast!

Naučio sam da čitam još pre osnovne škole. Sviđa mi se to što sa tobom pričam, što mi ne čitaš portale. Prepričavaš mi bitne stvari, zapravo, praviš mi zvučne slike. Možda sam mator, pa se sećam bajki koje su mi čitali kao malom, a možda sam još uvek dete u duši. I zapravo, kao i svako ljudsko biće, volim da stvaram svoje slike – a tvoje priče su “vidljive”. Da, super je što mi ne čitaš, jer to mogu i sam. Čuo sam jednog tvog kolegu koji čita…ne zna ni šta čita, pa, kako da veruje u to? Kako onda ja da mu verujem? Ti imaš uverljivost. Volim što me ne lažeš, jer znaš da lako možeš da izgubiš moje poverenje. Jednom izgubljeno poverenje se teško, tačnije, nikada ne obnovi. Sviđa mi se što se ne foliraš. Što si ti, baš kao i ja, ljudsko biće. Ne tamo neki svevišnji radijski voditelj koji je zaljubljen u svoj glas, nego – Ti. Grešiš. Grešim i ja. Ali, to ne znači da nemaš pripremu i da radiš free style. Ne, ne…znam da si za tih 3-4 minuta programa potrošio(la) sigurno više od 40 minuta. Ti i ja imamo dijalog. Tvoja smena nije monolog, i to dobro znaš. Oduševljava me koliko energije i vremena trošiš na vežbe, probe…kao fudbaleri na treninge. Njihovi kondicioni treninzi su smrt. Znam da i ti imaš kondicione treninge. Svaka ti čast! Ne bih izdržao to.

Smeh je super stvar kada se desi, pusti ga neka traje. Tada se i ja smejem sa tobom. Nemoj se smejati na silu, nisam te do sada ulovio da se foliraš, a znaš da umem da prepoznam lažan smeh kod ljudi.

Fantastično barataš rečima. Kod tebe nema nepotrebnog sadržaja. Znaš kada ćeš da prekineš. Ne objašnjavaš mi foru kad je ispričaš. Najviše mrzim kada neko sedi pored mene, i pošalje mi YouTube klip od 10 minuta…kad vidim koliko traje, a znam da hoće da odgledam, tražim prvu priliku da ugasim – baš kao što ti uradiš sa svojim uključenjem. Prekineš kad je najbolje. Na onom pravom mestu. I pustiš mi pesmu koju volim. Ma, bravo bre!

Hvala ti što ne znam šta mogu sutra da očekujem od tebe. Ok, znam za tvoju autorsku rubriku u 7:15, ali ostatak smene znam da će ti biti super, da će biti svega što mene zanima, a opet je nepredvidivo šta me čeka. Iznenađuješ me i kad mi pričaš gde su radari. Juče sam se iznenadio kada smo pričali o prognozi za danas. Pa, kada sam čuo “Sutra u Zemunu 22 stepena”,…svaka čast! Uvek kažeš temperature za Beograd, ali ovog puta sam siguran da je bilo upućeno meni! Baš sam pozitivno iznenađen!

Ne volim bezlične ljude. Zato mi praviš društvo svaki dan. Imaš stav. Znam ko si Ti. Imam utisak da se znamo ceo život, a opet…nikada ne stavljaš sebe u prvi plan. Znam za koga navijaš (možeš da promeniš klub – Zvezda je bolja, veruj mi), znam da voliš da jedeš sarme, poslaću ti kada im bude sezona, ne brini! Neverovatno je kako mi otkrivaš o sebi onoliko koliko treba, ne preteruješ, a znam i kada ti je godišnjica braka, kada ti je rođendan…sve što znam o svojim prijateljima. Izuzetno cenim i to što mi odgovaraš na društvenim mrežama, a znaš da ne preterujem, zato sam te dodao/pratim te…

I na kraju, hvala ti što si, pored i ono malo vremena koje imaš za sebe, opet meni posvetio(la) minute, da pročitaš ovo pismo.

 

Čujemo se sutra,

Tvoj Slušalac (Uroš)

 

P.S. Ako želiš da pročitaš šta piše Uroš Bogdanović, koji radi obuke i treninge voditelja, pročitaj ovo i ovo, a uvek mi možeš pisati ovde. Rado ću pročitati tvoje komentare i odgovoriti na sva tvoja pitanja.